Šibenik je grad i luka u sjevernoj Dalmaciji, sjedište Šibensko-kninske županije. Leži amfiteatralno oko Šibenskoga zaljeva (jedna od najboljih jadranskih prirodnih luka), na brežuljcima Tratra, nedaleko od utoka Krke u more. Sa Zadrom na sjeverozapadu (udaljen 79 kilometara) i Splitom na jugoistoku (80 km) povezan je Jadranskom magistralom, autocestom i željezničkom prugom. Trajektnim vezama povezan je sa šibenskim otocima (Prvić, Zlarin, Žirje, Kaprije, Obonjan).
Arheološki ostatci iz prapovijesti i antike nađeni su na položaju Sv. Ane (danas gradsko groblje), a iz ranoga srednjega vijeka na položaju Gospe van Grada. Od XII. stoljeća postojala su tri srednjovjekovna gradska naselja koja su do danas zadržala svoje tlocrtno-prostorne i graditeljske posebnosti: na zapadu Dolac (početci gradske luke i budućega gusarskog uporišta), na sjeveru Gorica (rustične građevine za potrebe poljodjelskoga stanovništva) te patricijski Grad, jasne urbanističke sheme i vrijednih arhitektonskih ostvarenja.
Do XVI. stoljeća uglavnom je bila dovršena gradnja povijesne jezgre u ranogotičkome, gotičko-renesansnome i renesansnome stilu; očuvano je više crkava: Sv. Spas (najstarija jezgra iz XIII. st.), Sv. Grgur i Sv. Frane u sklopu franjevačkoga samostana iz XIV. stoljeća (u zbirci kojega se čuva veći broj rukopisnih kodeksa, najstariji iz XI. st., inkunabula i starih knjiga, te bogat kasetirani strop iz XVII. st.), Sv. Barbara (1447. – 1451.), djelo Ivana Pribislavljića (danas je u njoj muzej crkvene umjetnosti sa značajnim poliptisima Blaža Jurjeva Trogiranina i Nikole Vladanova) i Nova crkva (građena početkom XVI. st.; zvonik iz 1742. – 1759. gradio je Ivan Skoko) te Biskupski dvor (XV. st.), Gradska vijećnica (1533. – 1542.; srušena u II. svjetskome ratu, obnovljena metodom faksimilizacije) i više palača (Foscolo, Orsini, Divinić-Marasović).
Najvažniji građevni pothvat u XV. stoljeću bila je gradnja katedrale sv. Jakova (započela je 1432., posvećena tek 1555.; od 2000. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine). Izvedena je u gotičko-renesansnome stilu i ubraja se u najmonumentalnije i najraskošnije crkvene građevine u Dalmaciji. Nakon nekoliko graditelja iz Venecije za glavnoga graditelja postavljen je Juraj Dalmatinac, a nakon njegove smrti gradnjom je upravljao Nikola Ivanov Firentinac. U unutrašnjosti katedrale brojni su oltari i kiparska djela iz manirističkoga i baroknoga razdoblja.
