Opatija je grad, luka, turističko središte i klimatsko lječilište (od 1889., prvo na hrvatskome dijelu Jadranskoga mora) u Hrvatskome primorju, deset kilometara sjeverozapadno od Rijeke. Leži na obali Riječkoga zaljeva u podnožju Učke. Jedno je od najstarijih turističkih središta na Sredozemlju.
Crkva sv. Jakova iz 1509. (pregrađena 1774., proširena 1937. godine) i župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije iz 1906. najpoznatiji su sakralni objekti, a brojni su i luksuzni hoteli (Kvarner iz 1884. i dr.), perivoji, luksuzne vile (Angiolina iz 1844.)… Duž obale vodi 12 kilometara duga obalna promenada Lovran – Volosko.
U rimsko doba područje Opatije nastanjivali su Liburni i Histri. Povijest grada tijesno je povezana s njegovom župnom crkvom, a ime je dobio po benediktinskom samostanu (opatiji) sv. Jakova, smještenome uz more. Taj je samostan vjerojatno bio podignut u XII. stoljeću, kada su bili sagrađeni i benediktinski samostani u Istri. U pisanim je izvorima prvi put zabilježen 1449. kao Abatia St. Jacobi al Paolo ili ad Prelucam, a potom se spominje pod različitim nazivima: Abbazia ad Prelucam, ad Palum, ad Stoeckchen ili pak de Rosacis (potonji naziv upućuje na bogatu vegetaciju toga područja). Samostan se nalazio na području Kastavske župe i bio je u ovisnom položaju prema gradu Kastvu. U vlasništvu Kastavske gospoštije bio je do 1552., a tada je Ferdinand I. Habsburški dao senjskomu biskupu isključivo pravo upravljanja samostanom i raspolaganja njegovim prihodima.
Suvremeno naselje nastalo je sredinom XIX. st., kada je bila sagrađena cesta prema Rijeci (1843.). Riječki trgovac i patricij I. Scarpa dao je sagraditi raskošnu vilu (Villa Angiolina) s parkom, koju su često posjećivali poznanici bračnoga para Scarpa iz cijeloga svijeta pa se godina njezine gradnje (1844.) smatra početkom opatijskoga turizma. Tijekom 1880-ih bilo je sagrađeno više hotela, među prvima Kvarner (1884.) i Kronnenprinzessin Stephanie (1885.), a 1889. Opatija je postala službenim lječilištem Austro-Ugarske Monarhije, što je dalo nov poticaj razvoju mjesta. Nakon elektrifikacije i gradnje vodovoda potkraj XIX. stoljeća uvedena je linija električnoga tramvaja Lovran – Opatija – Matulji (1908.), koji je povezivao turistička središta Opatiju i Lovran sa željezničkom postajom u Matuljima.
